Oprema za paragliding - što mi sve treba
Paragliding oprema sastoji se od:
Paraglider
Paraglidera ima raznih, ovisno o namjeni, tipu, modelu itd. Najčešča podjela je po sigurnosti samog krila. Kako je krilo napravljeno od "textila" i nema čvrstu konstrukciju ( formu čini nadtlak u kupolama krila) ono je podložno zaklapanjima i deformiranju tokom leta .
Prvo imamo početnička tj školska krila klase DHV-1 ili DHV 1-2. Ta krila su vrlo sigurna i posve sama izlaze iz različitih extremnih situacija koje se dešavaju u turbulentnom zraku. Tako da je pilot posve siguran i ako pusti komande tj kontrolu nad krilom koje će samo nastaviti let. Sam nadtlak u komorama je velik tako da teže dolazi do deformacija krila. Početnička krila se rade tako da budu primjerena svakom početniku , a to znači dovoljno spor u reakcijama tako da početnik u zraku može pratiti svoje krilo opušteno i sigurno.
Slijedeće klase su DHV 2 i DHV 2-3.To su krila za rekreativne i natjecateljske pilote koji provode u zraku barem 50 sati godišnje. Ta krila će isto izaći sama iz kritičnih situacija, ali puno sporije. Većinom za brzi opravak je potrebna reakcija pilota.
Zadnja klasa su natjecateljska krila koja nemaju DHV certifikat sigurnosti jer ga ne mogu proći zbog svoje konstrukcije. To su krila koje lete piloti sa barem 100 sati naleta godišnje. Potrebno je puno letenja i vještine da bi se letjelo na takvoj parajedrilici.
Piloti prelaze na veće klase krila ne zato jer su luđi već zato što veća klasa pruža bolje performanse u letenju. Tu ulaze finesa ili glide, okretnost ili handling, brzina i probojnost te sam osjećaj tokom leta.
Osim takve podjele krila se kupuju prema kilaži pilota, teži pilot veća površina krila, logično zar ne?
- Paraglidera (krilo, glider, parajedrilica)
- sjedalice (eng. Harness)
- rezervnog padobrana (obavezan dio opreme),
- kacige,
- variometra, GPS uređaja, radio stanice, rukavice plus ostale sitnice.
ParagliderParaglidera ima raznih, ovisno o namjeni, tipu, modelu itd. Najčešča podjela je po sigurnosti samog krila. Kako je krilo napravljeno od "textila" i nema čvrstu konstrukciju ( formu čini nadtlak u kupolama krila) ono je podložno zaklapanjima i deformiranju tokom leta .
Prvo imamo početnička tj školska krila klase DHV-1 ili DHV 1-2. Ta krila su vrlo sigurna i posve sama izlaze iz različitih extremnih situacija koje se dešavaju u turbulentnom zraku. Tako da je pilot posve siguran i ako pusti komande tj kontrolu nad krilom koje će samo nastaviti let. Sam nadtlak u komorama je velik tako da teže dolazi do deformacija krila. Početnička krila se rade tako da budu primjerena svakom početniku , a to znači dovoljno spor u reakcijama tako da početnik u zraku može pratiti svoje krilo opušteno i sigurno.
Slijedeće klase su DHV 2 i DHV 2-3.To su krila za rekreativne i natjecateljske pilote koji provode u zraku barem 50 sati godišnje. Ta krila će isto izaći sama iz kritičnih situacija, ali puno sporije. Većinom za brzi opravak je potrebna reakcija pilota. Zadnja klasa su natjecateljska krila koja nemaju DHV certifikat sigurnosti jer ga ne mogu proći zbog svoje konstrukcije. To su krila koje lete piloti sa barem 100 sati naleta godišnje. Potrebno je puno letenja i vještine da bi se letjelo na takvoj parajedrilici.
Piloti prelaze na veće klase krila ne zato jer su luđi već zato što veća klasa pruža bolje performanse u letenju. Tu ulaze finesa ili glide, okretnost ili handling, brzina i probojnost te sam osjećaj tokom leta.
Osim takve podjele krila se kupuju prema kilaži pilota, teži pilot veća površina krila, logično zar ne?
Najveću glupost koju osoba može napraviti je kupovati opremu naslijepo, bez konzultacije sa instruktorom ili iskusnim pilotom. U boljem slučaju ćete kupiti lošu opremu za puno novaca, a u lošijem ćete kupiti opasno krilo koje nije za vas.
Sjedalica
Kao i kod paraglidera imamo razne tipove sjedalica. Opet ih možemo podijeliti prema vrsti pilota.
Početnici imaju obično sjedala sa zračnim jastucima i raznim protektorima koji ublažuju eventualne padove pri polijetanju i slijetanju. Zatim imamo razna sjedala za rekreativne pilote te sjedala za natjecateljske pilote. Obično natjecateljska sjedala su zatvorena radi što manjeg otpora zraka kojeg stvara samo sjedalo i pilot.In ače pilot sjedi ili poluleži kod letenja, obješen preko karabinera na gurtne padobranskog krila. U sjedalu pilota drže trake koje idu oko nogu, trbuha, ramena i prsnog koša tako da pilot nebi slučajno ispao iz sjedala.
U prtljažnik sjedala, prije polijetanja, spremamo svu našu opremu koja nam ne koristi u letu(ruksak, itd).
Isto kao što je bitno da se pilot dobro osječa na svom krilu, bitno je i da se dobro osjeća u sjedalici jer letovni mogu potrajati nekad i više od 6 sati.
(natjecateljska stolica, gore)
Rezerni padobran
Sastavni dio opreme i NEMA letenja bez njega. Kad sve zakaže, rezervni padobran je tu da te sigurno prizemlji. On se nalazi u sjedalici i aktivira se potezom ručice nakon čega se otvara u svega par sekundi.
Kaciga
Kaciga nam čuva glavu najviše prilikom polijetanja i slijetanja, a i dobro dođe kad je hladno. Poželjno je kod odabira kacige uzeti neku letačku koja je rađena od karbonskih vlakan ili sl da bude što lakša i da ne umara glavu. Motorističke su teške pa se ne preporučaju.
Variometar
Variometar je uređaj koji nam pokazuje visinu i još jednu važniju stvar a to su dizanja i spuštanja. On nam zvukom i brojkama pokazuje dali se nalazimo u zoni podizajućeg ili spuštajućeg zraka. Letenje u termici bez varia je jako teško pa je poželjno da ga svaki pilot ima.
Cijena opreme:
Cijena paraglidera varira ovisno o tome dali je krilo novo ili polovno te koliko ima sati naleta. Zatim o vrsti i proizvođaču opreme. Problem kod paraglidera je njegov ograničen vijek trajanja. Paraglider traje između 300 i 450 sati na suncu, a poslije toga je za bacit tako da prilikom kupnje polovne parajedrilice treba paziti. Najbolje je početniku ne kupovati sam opremu već se konzultirati sa više iskusnih pilota ili instruktorom.
SjedalicaKao i kod paraglidera imamo razne tipove sjedalica. Opet ih možemo podijeliti prema vrsti pilota.
Početnici imaju obično sjedala sa zračnim jastucima i raznim protektorima koji ublažuju eventualne padove pri polijetanju i slijetanju. Zatim imamo razna sjedala za rekreativne pilote te sjedala za natjecateljske pilote. Obično natjecateljska sjedala su zatvorena radi što manjeg otpora zraka kojeg stvara samo sjedalo i pilot.In ače pilot sjedi ili poluleži kod letenja, obješen preko karabinera na gurtne padobranskog krila. U sjedalu pilota drže trake koje idu oko nogu, trbuha, ramena i prsnog koša tako da pilot nebi slučajno ispao iz sjedala.
U prtljažnik sjedala, prije polijetanja, spremamo svu našu opremu koja nam ne koristi u letu(ruksak, itd).
Isto kao što je bitno da se pilot dobro osječa na svom krilu, bitno je i da se dobro osjeća u sjedalici jer letovni mogu potrajati nekad i više od 6 sati.
(natjecateljska stolica, gore)
Rezerni padobranSastavni dio opreme i NEMA letenja bez njega. Kad sve zakaže, rezervni padobran je tu da te sigurno prizemlji. On se nalazi u sjedalici i aktivira se potezom ručice nakon čega se otvara u svega par sekundi.
Kaciga
Kaciga nam čuva glavu najviše prilikom polijetanja i slijetanja, a i dobro dođe kad je hladno. Poželjno je kod odabira kacige uzeti neku letačku koja je rađena od karbonskih vlakan ili sl da bude što lakša i da ne umara glavu. Motorističke su teške pa se ne preporučaju.
VariometarVariometar je uređaj koji nam pokazuje visinu i još jednu važniju stvar a to su dizanja i spuštanja. On nam zvukom i brojkama pokazuje dali se nalazimo u zoni podizajućeg ili spuštajućeg zraka. Letenje u termici bez varia je jako teško pa je poželjno da ga svaki pilot ima.
Cijena opreme:
Cijena paraglidera varira ovisno o tome dali je krilo novo ili polovno te koliko ima sati naleta. Zatim o vrsti i proizvođaču opreme. Problem kod paraglidera je njegov ograničen vijek trajanja. Paraglider traje između 300 i 450 sati na suncu, a poslije toga je za bacit tako da prilikom kupnje polovne parajedrilice treba paziti. Najbolje je početniku ne kupovati sam opremu već se konzultirati sa više iskusnih pilota ili instruktorom.
Cijena novog paraglidera se kreće između 1600 eura za početničko krilo te do 3000 eura za natjecateljski, naravno ovisno o firmi. Inače to su cijene za balkansko tržište dok su cijene za evropsko skoro dvostruke.
Cijena sjedalica se kreće za novu od 300 eura pa do 1000. Ovisno o vrsti, modelu, namjeni itd.Cijene rezervnih padobrana su otprilike univerzalne pa iznose oko 300-400 eura za novi.
Variometri se kreću od 150 eura do 1000 eura za integrirane navigacije sa variometrom.
Neka vas ovo ne zastraši jer polovna kompletna oprema može se naći već za 1000 eura sa kojom ćete mirno i spokojno letjeti zrakom.
