SPEED i njegova upotreba

Kada bi me netko pitao koliko koristim spid dok letim onda bih odgovorio stalno osim kad sam u termici ili negdje stružem po turbulentnom grebenu. Mislim da kod nas je nekakav bauk prema upotrebi spida te ga piloti ne znaju pravilno i dovoljno koristiti, a nekad je za vlastitu sigurnost i potrebno da ga koristimo. Iako mi je letenje bez spida dosadno i sporo to nije pravi razlog zašto ga koristim stalno, ne samo ja, već i svaki dobar pilot zna da pravilna upotreba spida daje kilometre, ali i glajd.

Za ovaj članak ću pretpostaviti da imate znanje o finesi i polari.

Letenje u vjetar

Jedan od glavnih razloga za korištenje spida je letenje u vjetar.  Jednostavna matematika kaže što više vjetra to više spida moraš vući kako bi doletio dalje. Za optimalno povlačenje spida treba uzet u obzir polaru krila, vjetar i termiku pa napamet to nije baš lako izračunati. Može se za to koristiti neki dobar instrument kao Compeo+ koji sam govori optimalnu brzinu u zraku, ali može si svatko napraviti tablicu i zalijepiti na kokpit koliko spida mi treba za letenje u vjetar. Za onoga kojem se to neda, a ni nema Compeo može koristiti tehniku koju ja znam koristiti, a to je uvijek održavaj GROUND SPEED jednak brzini svoje najbolje finese. Možda ta tehnika nije najpreciznija , ali je dovoljno dobra. Znači ako puše 20 km/h i letiš u vjetar, a imaš paraglider koji leti na 36 km/h onda ćeš stisnut spid da letiš kroz zrak cca 56 km/k.  (Naravno ako ideš niz vjetar onda nećeš kočiti krilo da imaš mali G.S.)

Brzinski dokaz za teoriju da trebat spidat u vjetar.

Zamislite da ste u zraku i puše 10m/s odnosno 36 km/h. Vaš glider leti na trim brzini 36km/h. Ako idete u vjetar pri toj brzini lusterirate i nakon nekog vremena (visina/propadanje) vi ste dole bez da ste prešli ijedan metar unaprijed jer niste imali dovoljnu brzinu iznad tla.
Drugi pilot je u istoj situaciji i stišće spid do kraja i kreće se kroz zrak 15 m/s znači 5 m/s iznad tla.
Nakon nekog vremena (visina/propadanje) pilot će prijeći određeni put ( L = t x v ^{iznad tla} ). Iako je pilot brže propadao i prije je sletio, u tom vremenskom intervalu odletio je nekakav put prema naprijed.
Iz ovog primjera lako se vidi zašto treba spidat. Ovo vrijedi i za situacije gdje prvi pilot ne lusterira već se kreće pomalo naprijed.

Inače se najveća razlika između nižih i viših klasa krila vidi baš ovdje, odnosno kad se leti u vjetar. Nije „istina“ da natjecateljsko krilo leti brže u vjetar, leti i DHV2 skoro jednako brzo  kad mu stisneš spid, ali je razlika u tome što DHV2 pri istoj brzini puno više propada (ovdje sam namjerno zanemario krajnje brzine). Npr. Icepeak 3 će pri 55 km/h propadati 2m/s dok će neki DHV2 pri istoj brzini propadati 3m/s.

Ulazak u silaze i nispone

Drugi važan slučaj kada treba spidat je kada uđete u nispone struje termika ili vjetrova. Iako je u tim trenucima krilo obično „mlohavije“ i podložnije kolapsu, a ni osjećaj nije baš najbolji, tada svejedno treba stisnut spid kako biste čim prije izašli iz toga i spasili što više visine.

Primjer: Imate područje koje spušta dugo 500m i zrak se spušta brzinom od 2m/s. Jedan pilot leti sa trim brzinom odnosno 10 m/s i propada 1m/s dok drugi leti 15 m/s i propada 2 m/s.

Ako si ovo bacite malo na papir i uvrstite druge vrijednosti, uvidjeti ćete da što veći silaz to treba stisnut više spida.
Osobno se držim ovog: Ako mi je propadanje veće od mog maksimalnog propadanja na ful spidu onda stiščem ful spid. Znači ako uđem u silaz od 3m/s odmah stiščem spid do kraja.

Prednost spidanja u jakim silazima je i to što izbjegavate mogućnost da vam krilo uđe u Deep Stall odnosno prevučeni let.

Kombinacija

Definitivno najgore je kad vas zadesi jak silaz i još letite u vjetar. Vrlo lako se dogodi da 500 m visine izgubite u ekstra kratkom vremenu. U tim slučajevima kada imate jak silaz i vjetar u lice možete napraviti napraviti ovo: Full spid i nadat se da ćete brzo izaći iz njega ili ako ste duže od 10 sekundi u nisponu onda full spid pa skrenuti pod 90 jer je moguće da ste u liniji nispona između nekih konvergencijskih linija. To je inače čest slučaj kada postoje Kumulostrade odnosno vjetrovi od 20 – 25 km/h. O tome u nekom drugom članku.

McReady i SPEED

Postoji još jedan matematički dokaz koliko spidat tokom natjecanja ili u lovu na XC. Neću u ovo ulazit u detalje već ću to pustit za neki drugi put, pa samo par riječi. Jedan od razloga zašto se spida i niz vjetar i bočno i više nego treba jest prosječno dizanje u termikama tokom dana. Ako imamo super dan i stupove preko 4ms, a to je više od našeg maksimalnog propadanja onda nam se isplati držat full spid u svim tranzicijama. Matematički se to može dokazati, ali ja ću reći da pilot koji bude više spidao prije će doći do slijedeće termike i prije će dignut visinu. Jest da će doći niži u termiku, ali uzevši u obzir vrijeme koje je dobio pred drugim pilotom u tom vremenu će on već imati visinsku prednost nad drugim pilotom. To je inače jedan od trikova kako se prestižu drugi piloti. Ako znate da je ispred vas super stup od 5ms onda ćete spidat do kraja da tamo dođete čim prije, jer dok ostali piloti dođu vi ćete biti parsto metara iznad. Tako se ide u final glajd, tako se dobiva visinska prednost i tako se odnosni pobjeda.

U situacija kada su slabe termike onda treba biti pažljiv na spidu. Pretjerano korištenje će vas samo stavljat sve niže i niže. Sporiji piloti će dolaziti u termike kasnije ali višlj, a pošto je termika slaba vi ih nećete moći stići. To je inače slučaj na PWCu obično na prvoj utrci ako je slabo. Svi nabrijani i stišču ko ludi, ali McReady ne laže pa sa mudrijim letenjem možeš ih držat u šaci cijeli let. Sporije letiš, biraš bolju putanju gdje nema silaza i još dolaziš iznad njih u svaku termiku. Na taj način se stiže izgubljena pozicija ili vrijeme.

Kada obavezno treba spidat

Jedan od slučajeva kada trebate spidat pod obavezno je kada se nalazite recimo malo zavučeni na grebenu a imate jak vjetar ili čak granični vjetar. Ako ne spidate može vam se lako dogoditi da neće moći dohvatiti privjetrinsku stranu grebena i da ćete u boljem slučaju sletjeti na greben a u lošem ćete ući u rotore na vrhu grebena. U ovim situacijama zrak može biti turbulentan i krilo na spidu podložnije kolapsima zato je vrlo bitno da pilot dobro barata sa krilom prilikom spidanja. Zato spidajte kad god možete i učite se spidanju u mirnim uvjetima tako da kad vam bude stvarno treba, znate ga iskoristiti kako treba.

Kada ne spidat

Nemojte spidat kada ste nisko na grebenu, jer jedan klofanac i možete se zaljepit u greben. Nemojte spidat ako je turbulentno a nije vam prijeko potrebno za nekakv dolet.

Pilot bi treba koristiti spid tokom leta jednako efikasno kao i komande. Iz svog primjera pišem da tokom leta dok držim spid, nikada ga ne držim fiksno. Noge uvijek rade sa spidom, cijeli let noge rade. Nailazak na balon malo dodam, kad prođe pustim. Na taj način izbjegavam nepotrebno ljuljanje krila kroz zrak, ne diram komande i ne smanjujem brzinu kroz zrak, a sve to rezultira povećanjem finese. Također ukoliko je potrebno popravljam i smjer letenja sa spidom, a ne sa komandama. Nejednako povlačenje spida rezultira promjenom smjera pa to iskoristim kao svoj plus.

Za sve to treba imati dobro podešeno sjedalo, podešen spid koji se lako dohvati i pusti. Također kotačići koji blokiraju špagu pomažu da vam se noge ne umore prije kraja utrke. Za sjedalo ću još reći da bi kod povlačenja spida pilot trebao ostati u istoj poziciji kao i kod letenja na trimu (tako vam je najbolje podešen sic) jer mu se leđa neće umarati. Kotačići od spida bi morali biti oslonjeni na kukove, jer je to jedini način da kod povlačenja spida pilot ostane u istom položaju (tu se vidi kvaliteta siceva). Ako vam nije ugodno kad povučete spid onda ćete ga sigurno izbjegavat vući u zraku, jer čemu izazivat nelagodu. Najbolje je sve na podu namjestiti i isprobavati. Ako se možete uz pomoć spid špage dignut na gredi sa jednom nogom a bez da vas sjedalo izbaci, onda je to to.

Zapamtite ovo, letenje u vjetar i nisponima uvijek sa spidom. Uvijek ćete doletiti dalje, a ekipa oko vas će biti ljubomorna kako vam krilo leti (ma nije do krila već do pilota).

Napisao Marko Hrgetić, prvak Hrvatske 2009/10/11 
Članak se nesmije kopirati i koristit bez znanja autora.